HEREMIĆ SVJEDOČI I PODSJEĆA NA MASAKAR U OBORCIMA, A HEGANOVIĆ SE KLETE DA ĆE PRAVDA STIĆI I MRKONJIĆKU ČTNIČKU BRATIJU, ALI JE ZAKLETVU POGAZIO - A PRAVDE NI NA VIDIKU
* Ni 17 godina poslije masakra u Oborcima, ruka pravde nije dostigla ubojice; Heganović je zaboravio na svoju zakletvu da će ČETNIKE stići pravda, pa sjedi za kafanskim stolom i solidarizira sa četnikom koji napada mirne građane - Hegenović je postao osjetljiv na upotrebu riječi četnik... *
Ovom potresnom ispoviješću Mehmeda Hermića - jedinog preživjelog toga četničkog nasliđavanja krvlju nedužnih građana - podsjećamo na taj stravičan masakr i na bolnu istinu da su ubojice još uvijek na slobodi, 17 godina poslije.
Podsjećamo i na zakletvu istražitelja pri Armiji RBiH Rasima Heganovića datu neposredno poslije zločina nad 29 muslimana i katolika civila u Obrocima da će počnitelje, a među njima i, "mrkonjićku četničku bratiju", stići ruka pravde.
Rasim Heganović je pogazio svoju zakletvu datu mrtvim sugrađanima, pa ga podjećamo na nju. Podjećamo ga i na poziv izbjeglicama da se vrate u svoj grad jer one koji se usude vratiti i u samoobrani usprotive uvredama i fizičkim nasrtajima njegovog kafanskog pajdaša, četnika, Heganović proglašava nepoželjnim osobama jer "šire nacionalnu mržnju".
Tako je bilo kada je Dimitrije Jaslar Caco 13.augusta 2012. ničim izazvan provocirao autora ove reportaže, potom nasrnuo na njega, te ga nazvao balijom, zažalivši što ga nije ubio 1992. sve u prisustvu i solidarnost Rasima Hegenovića koji je sjedio za istim stolom.
Ne samo da se nije tome usprotivio, nego se Rasim Heganović, nego je i pred milicijom i pred sudijom Enverom Šljivom, koji su to jedva dočekali, i uzeli novo za gotovo, potvorio jžrtvu za širenje međunacionalne mržnje, što je notorna laž, umjesto da žrtvu makar verbalno zaštiti od četnika.
Nazvati nekoga u nužnoj samoobrani četnikom i za Heganovića je uvreda.
Stoga je prešutio najvažnije detalje ovog događaja, kao i pravo žrtve na nužnu smaoobranu i potpuno stao na stranu četnika Jaslara. Jednim udarcem ubio je tri muhe; ostao je prijatelj sa četnikom Cacom, ugodio je Miliciji, a olakšao sudiji Bošnjaku da osudi novinara Bošnjaka koji je prijavio napad.
Zaprijeto je Heganović, a prijetnja je upisana u zapisnik: „... Mogu izjaviti da sve osobe a naročito osoba kako što je gospodin Halilović koje potpaljuju nacionalnu mržnju nisu poželjne u ovom gradu a sve radi bezbjednosti svih građana Mrkonjić- Grada. Ukoliko bih imao bilo kakvih problema sa Halilovićem u vezi ove izjave napominjem da ću se lično braniti bez obzira na posljedice."
Ni Caci ni Rasimu nije bilo ni malo po volji što se autor ove reportaže slikao sa zastavama države RBiH sa ljiljanima ispred Muzeja ZAVNOBiH-a. Za Cacu je to još jedan dokaz novinareve mržnje prema srpskom narodu, a za heganovića "sranje" i širenje međunacionalne mržnje.
Udruženi, Jaslar i Heganović uz pomoć blagonaklone Milicije i sudije Safeta Šljive, te uz šutnju svjedokinje Duške Penić, tako pokušavaju "srediti Halilovića", što im i neće lahko poći za rukom.
Jer ovaj novinar je dokazani borac za istinu i pravdu, nepotkuljiv je i opreiran od straha i prijetnji, a pravda i istina su na njegovoj strani.
Svi koji imaju posla s njim moraju računati na to da neće ni ušutjeti niti ustuknuti u borbi za pravdu - ni za hiljadu puta veću sumu od šake maraka kojom su srpske vlasti kupile šutnju rodbine ubijenih u Oborcima i odustajanje od pravde, a neće se pogotovo prodati nekom četniku za čokanj rakije.
Jednostvno - nije ne prodaju!