Durmitor pruža idealne uslove za planinarenje i jedna je od planina koja ima najviše markiranih staza. Na realtivno malom prostoru, postoji planinski svijet fantastičnih oblika. Odlikuje se oštrim vrhovima, neki nalik na alpske igle (Minin bogaz, Zupci, Sohe) i oni drugi, sa masivnim kupolama i/ili stranama isjeckanim nalik na prutove (Prutaš, Šareni pasovi), pojedini su vrhovi vertikalno zasječeni (Savin kuk , Šljeme) jedinstvenog izgleda i boje (Međed), jarko obojeni (Crvena Greda) ili oni treći sedleni (Sedlena greda), uvijeni ( Uvita greda), obli (Obla glava), usamljeni (Stožina), tamni, svijetli, minijaturni, gorostasni i svi oni su pravi raj za planinare. Mi smo se ovog lijepog jesenjeg dana odlučili pohoditi Minin bogaz vrh koji je prvi na rang listi durmitorskih vrhova po vitkosti. Oštar vrh, alpska igla, nosi ime pastira i lovca koji je na ovom vrhu i oko njega imao svoju čekalicu.
Polazna tačka je sa Žabljaka /Ivan do (1.450 m) – Lokvice (1.800 m) – Biljegov do (1.965 m) – Sagorjele ploče (2.120 m) – Minin bogaz (2.387m). Trajanje uspona cca. 4h i 15 min.Staza nakon Ivan dola ulazi prvo u crnogoričnu šumu, a potom i u prelijepu bjelogoričnu šumu koja nam u ovo doba jeseni pruža nevjerovatan kolorit pastelnih boja.Nakon izlaska iz šume dolazimo i do prvog račvanja na stazi, desno staza vodi prema Ledenoj pećini, a blago lijevo prema Lokvicama; Bobotovom kuku; Mininom bogazu Međedima... nastavljamo stazom i nakon cca. 1 km stižemo do katuna Lokvice 1800 m.n.v., pravimo kraću pauzu i nastavljamo krševitim područjem preko sipara a iznad samog ledničkog jezerceta Lokvice. Nakon što izađemo na jedan prijevoj tu nam se put račva pravo prema Bobotovom kuku; Bezimenom vrhu, desno prema Ledenoj pećini, a mi idemo lijevo stazom prema Sagorjelim pločama. Na Sagorjelim pločama smo počašćeni nevjerovatnim pogledom na okolne vrhove - gorostase Durmitora. Gdje god da se okrenemo prizor nas ostavlja bez daha.Napokon krećemo i u završni vertikalni uspon koji je na samom kraju osiguran sajlama zbog same eksponiranosti, ali prije toga dolazimo do okna pod samim vrhom Mininog bogaza. Nakon cca. 4h i 10 minuta koliko nam je trebalo za ovaj uspon dolazimo na naš krajnji cilj vrh Minin bogaz 2387 m.n.v.
Nakon pauze, slikanja, snimanja i uživanja u pogledu krećemo nazad istom rutom kretanja, sa tim da smo se odlučili pri samom kraju staze odvojiti i obići CRNO JEZERO, najveće i najpoznatije jezero Durmitora i drugo po površini među planinskim jezerima Crne Gore te jedan od simbola ovoga kraja. Smješteno je ispod Međeda, kao čuvara i zaštitnika, ušuškano je gustim četinarima, koji se zajedno sa Međedom stapaju i ogledaju u njegovim modro zelenim dubinama.
Sastavljeno je od dvije vodene površine, tzv. Malog i Velikog jezera, odvojena uskom površinom kopna, zvanog “struga”. Nadmorska visina jezera je 1418 m.n.v. Rezime ovog našeg pohoda je savladanih cca. 1300 metara uspona i pređenih cca. 15 km, a trajanje sa pauzama nekih 8 sati.