Velika Britanija nekad je bila središtem "carstva u kojem Sunce ne zalazi". Ekonomski, financijski i trgovački centar svijeta nalazio se u Londonu, a neuronske veze Carstva prema bližim i najudaljenijim kolonijama održavale su flote trgovačkih brodova. A tu razmjenu dobara, usluga i ljudi čuvala je moćna Royal Navy, Kraljevska ratna mornarica Ujedinjenog Kraljevstva.
Vrhunac je carstvo doživjelo s kraljicom Viktorijom da bi se potom kroz dva svjetska rata, međuratno i poratno razdoblje oljuštilo uglavnom na područje Otoka. Nekadašnje kolonije postale su većinom neovisne zemlje, za bivšu maticu vezane tek sve slabijim Commonwealthom i onom najmoćnijom engleskom ostavštinom - jezikom.
No, iako je carstvo nestalo, Royal Navy i dalje je bila među najpotentnijim vojnim silama na svijetu, kadra projicirati svoju moć na svakom od velikih oceana. To je stavljeno pod pitanje 2014., kada je umirovljen zadnji iz klase nosača aviona Invincible. Naredne tri godine Britanija, sinonim za pomorsku silu, jedna od pet članica Vijeća sigurnosti UN-a, nije imala nosača aviona u aktivnoj službi.
Tada na scenu stupa HMS Queen Elizabeth (R08), prvi nosač aviona iz istoimene klase, a u kojoj je uz nju još i HMS Prince of Wales (R09). U usporedbi s njihovim prethodnicima krase ih titanske proporcije: četiri puta veća istisnina, dužina veća od 280 metara i prepoznatljiva vizura s dva tornja koji izbijaju iz palube.
Kada i zašto je pokrenut razvoj ovih nosača aviona, koje su ključne osobine klase, koje prednosti, a koji nedostaci, kako su se pokazali u operativnoj službi i je li cijena od 7,6 milijardi funti za oba broda bila prevelika, tumači Matija Blaće s YouTube kanala Codex Militaria.
mail: [email protected]
foto: Profimedia